titnaNajviše način života savremenog čoveka dovodi do velikog porasta broja obolelih od poremećaja rada štitaste žlezde. U svetu se svakodnevno registruje sve veći broj obolenja ove žlezde pri čemu žene 5 -7 puta češće obolevaju od ovog poremećaja nego muškarci. Prema statistčkim podacima žene iznad 35 godina života imaju 30% više šansi da obole od poremećaja rada ove žlezde.

Ljudi većinom i nisu svesni da njihova štitna žlezda ne funkcioniše dobro ali su svesni da njihov organizam ne funkcioniše dobro po nizu znakova koje im on šalje. Oboljenje u ranoj fazi ne odaje nikakve simptome, pa se poremećaj uglavnom otkriva slučajno. Poremećaj u njenom radu žene otkriju obično nakon ultrazvučnog pregleda dojki, dok muškarci većinom saznaju posle posete kardiologu zbog ubrzanog rada srca.

Tiroidna žlezda je najveća endokrina žlezda u organizmu, ima oblik štita ili leptira i nalazi se na prednjoj strani vrata. Abnormalnosti u njenom funkcionisanju neizostavno dovode do poremećaja metabolizma. U slučaju hipertireodizma radi se o pojačanom radu ove žlezde a kada je dijagnostikovan hipotireodizam radi se o smanjenom radu žlezde. Organizmu ne odgovara ni povećan ni smanjen rad štitaste žlezde. Poremećaj funkcije štitne žlezde ugrožava zdravlje čoveka sa više aspekata – povećava rizik od nastanka bolesti srca, gojaznosti, depresije, anksioznosti, gubitka kose, seksualne disfunkcije, neplodnosti. Veoma je važno prepoznati simptome i u skladu sa njima reagovati u cilju regulisanja ovog poremećaja.

Štitasta žlezda proizvodi važne hormone koji regulišu metabolizam i obezbeđuju organizmu energiju. Ubraja se u žlezde koje svoje hormone, tiroksin (T-4) i trijodtironin (T-3), direktno izlučuju u krv. Ovi hormoni se proizvode pod uticajem hormona hipofize (TSH). Ukoliko štitasta žlezda smanji proizvodnju svojih hormona, hipofiza pojačano proizvodi tireostimulišući hormon TSH da bi štitastu žlezdu podstakla na pojačan rad i organizam dobio potrebnu energiju. Uprkos novim naredbama iz centralnog nervnog sistema, moguće je da štitasta žlezda ni tada ne reaguje i nastaje stanje organizma poznato kao hipotireoza. Dijagnoza se postavlja laboratorijskom proverom hormona TSH, FT-3 i FT-4, ultrazvučnim pregledom, scintigrafijom. Kada lekar posumnja na hronični tiroiditis (Hašimoto) tada se proveravaju i antitela (TGAt i TPO). Ultrazvučni pregled ovakvih pacijenata pokazuje da je žlezda uvećana i izmenjene strukture i često sa prisustvom velikog broja čvorića. Ukoliko su ti čvorići veći od 0,5 cm, neophodna je dopunska dijagnoza radi isključivanja mogućih tumora žlezde.

Ćelije štitaste žlezde takođe luče hormon kalcitonin, koji učestvuje u regulaciji koncentracije kalcijuma u krvi. Hormoni štitaste žlezde utiču na svaku ćeliju i tkivo u organizmu – utiču na  rast i sazrevanje, povećavaju bazalnu potrošnju kiseonika i stvaranje toplote, povećavaju minutni volumen srca, ubrzavaju razgradnju masti i smanjuju njihovu količinu u telu, povećavaju sintezu proteina, imaju ključnu ulogu u razvoju nervnog sistema, podstiču budnost, povećavaju osetljivost na različite stimulanse, utiču na osećaj gladi, pamćenje i sposobnost učenja. Takođe, imaju važnu ulogu u reprodukciji muškarca i žene i na održavanje normalne trudnoće. Utiču na rast i razvoj mozga u fetalnom periodu i tokom prvih godina života. Nedostatak tiroidnih hormona u ovom periodu može da dovede do mentalne zaostalosti (kretenizma).

Najčešći poremećaj rada ove žlezde jeste hipotireoidizam, koji nastaje kada štitasta žlezda ne proizvodi dovoljno hormona. Može nastati usled poremećaja u samoj žlezdi ili poremećaja nadzornih mehanizama u višim strukturama mozga (hipofiza, hipotalamus). Najčešći uzrok nastanka primarne hipotireoze jeste hronični autoimuni (Hashimoto) tireoiditis. Nastaje kao posledica oštećenja ćelija štitaste žlezde imunološkim mehanizmima (kada poremaćaj imunološkog sistema organizma uzrokuje napadanje sopstvenog tkiva). U ovom slučaju može doći do povećanja ili smanjenja štitaste žlezde (atrofije). Drugi uzroci hipotireoze su hirurško odstranjenje žlezde, lečenje radioaktivnim jodom ili spoljašnje zračenje kod bolesnika sa tumorom glave i vrata.

Pri sumnji na hipotireozu obavlja se merenje nivoa TSH i slobodnog tiroksina u krvi. TSH je tireostimulišući hormon koga luči hipofiza, koji, kako ime kaže, stimuliše proizvodnju hormona štitaste žlezde. Predstavlja najosetljiviji test i kada je povišen ukazuje na hipotireozu. Bolesnici, koji imaju hroničnu hipotireozu zahtevaju doživotno lečenje sintetskim tiroksinom.

Hipertireoza ili pojačana funkcija štitaste žlezde se može javiti u bilo kom životnom dobu, najčešće između 20.-50. godine života, češće kod žena. Najčešći uzrok u 70-80% bolesnika jeste preterana aktivnost cele žlezde, uzrokovana autoimunim procesom (organizam pravi antitela protiv sopstvenog tkiva), koji se još zove i difuzna toksična struma ili Gravesova ili Basedovljeva bolest.

Hipertireoza može nastati i zbog povećanog lučenja TSH usled tumora, odnosno adenoma hipofize (sekundarni hipertireoidizam). Hipertireozu mogu uzrokovati i jedan ili više hiperaktivnih čvorova u štitnoj žlezdi, a ređe određeni tumori.

Struma označava svako uvećanje štitaste žlezde. Ovo uvećanje može biti praćeno njenom smanjenom, normalnom ili povećanom funkcijom. Takođe, štitasta žlezda može biti uvećana difuzno (u celini) ili nodozno (što podrazumeva postojanje jednog ili više čvorova u štitastoj žlezdi).

Nodusi u štitastoj žlezdi znatno češće predstavljaju dobroćudne promene, koje ne zahtevaju i obavezno lečenje. Tvrdoća čvorova varira od mekanih do čvrstih, kalcifikovanih čvorova. Pojava tvrdog čvora, posebno ako je fiskiran za okolno tkivo ili su prisutni uvećani limfni čvorovi na vratu, pobuđuje sumnju na maligni karakter. Priroda čvora može se ispitati ultrazvučnom dijagnostikom, scintigrafijom kao i citološkom punkcijom. Terapija nodozne strume zavisi od njene prirode. Nekada je potrebno samo praćenje, a nekada operativno lečenje ili primena radioaktivnog joda a najređe medikamentna terapija.

Procenjuje se da na 100.000 stanovnika godišnje ima oko sedam novih bolesnika sa ovom dijagnozom. U dečjem uzrastu, promena se ređe javlja i manja je od 1%, između 11. i 18. godine učestalost je 1,5%. Uultrazvučni aparati prepoznaju postojanje “čvorova” daleko manjih dimenzija od onih koji se mogu videti golim okom, tako da se pretpostavlja da više od 50% osoba starijih od 50 godina ima promene u predelu štitaste žlezde.

Karcinomi štitaste žlezde su najređe bolesti štitaste žlezde i danas se u velikom procentu slučajeva mogu potpuno izlečiti. Za razliku od druge vrste malignih tumora, smrtnost pacijenata sa tumorima štitaste žlezde je mala kao i postoperativne komplikacije. Oni se veoma sporo razvijaju i ostaju lokalizovni u žlezdi dugi niz godina, što daje dobre šanse za njihovo lečenje. Ipak, u nekim slučajevima prvi znak bolesti mogu biti metastaze u limfnim čvorovima vrata kao i udaljene metastaze u plućima ili kostima. Stoga je veoma važno pravovremeno prepoznati čvorove koji imaju karateristike malignih tumora.

Obratite pažnju na sledeće najčešće znakove obolenja štitaste žlezde:

bolovi u mišićima i zglobovima, utrnulost, slabost u rukama, šakama, stopalima i nogama mogu ukazivati na hipotireozu.

nelagodnost u predelu vrata, osećaj oticanja u vratu, nelagodnost u vidu stezanja (kao kravatom), promuklost ili vidljivo uvećanje štitaste žlezde mogu biti znaci „strume“, uvećanja štitne žlezde.

promene na koži i kosi takođe ukazuju na mogući poremećaj rada štitaste žlezde. Gubitak kose je posebno vezan za ovaj poremećaj. Ukoliko je prisutan hipotireodizam – smanjena funkcija štitne žlezde, kosa često postaje oštra i suva, teško se rašćešljava, lako se kida i opada ili postaje izrazito tanka, svilenkasta i meka. Hipotireodizam odlikuje i neobičan gubitak malja spoljne ivice obrva, kao i gubitak dlaka po celom telu.

Koža može da postane gruba, suva i perutava. Ponekada topla, meka i vlažna koža može ukazati na obolenja štitaste žlezde pa čak se javlja i crvenilo na dlanovima i depigmentacija ograničenih područja kože (vitiligo).

nokti postaji lomljivi, ispucali i neravni u slučaju obolenja štitaste žlezde.

problemi sa varenjem, kao dugotrajna opstipacija, često je povezana sa hipotireodizmom, a dijareja i sindrom iritabilnog kolona sa hipertireodizmom.

menstrualni poremećaji i neplodnost su jedan od potencijalnih znakova obolenja štitaste žlezde. Obilnije, češće i bolne menstruacije često su povezane sa hipotireodizmom, a menstruacije kraćeg trajanja, retkog pojavljivanja i manje obilne, povezuju se sa hipertireodizmom. Preterano ili premalo aktivna štitasta žlezda je vrlo često uzrok neplodnosti jer ova stanja utiču na ovulaciju.

naslednost takođe treba isključiti pri ispitivanju i postavljanju dijagnoze o poremećaju u radu štitaste žlezde. Često se može pratiti ovaj poremećaj od bake, majke pa do ćerke i unuke.

ubrzan rad srca i povišen krvni pritisak su neki od znakova koje treba kontrolisati ukoliko se posumnja u poremećaj u radu štitaste žlezde.

– vrednosti holesterola, ponekad i triglicerida, koje su van granica normalnih vrednosti mogu ukazati na poremećaj štitaste žlezde. Povišene vrednosti holesterola u krvi, koje ne reaguju na regulaciju ishrane, fizičku aktivnost i medikamente, predstavljaju znak hipotireodizma. To može dovesti do srčanih problema, uključujući prošireno srce i srčani udar. A neuobičajno niske vrednosti holesterola u krvi mogu biti znak hipertireodizma.

depresija ili anksioznost, uključujući iznenadne napade panike, mogu biti simptomi obolenja štitaste žlezde. Hipotireodizam obično je povezan sa depresijom, dok se usled hipertireodizma javljaju anksioznost i napadi panike, bezrazložna uznemirenost, uzbuđenost koji rezultiraju ubrzanim radom srca. Ovi bolesnici se često žale i na nervozu, nemir, emocionalnu labilnost.

promena telesne težine i teškoće u njenom regulisanju mogu biti jedan od znakova poremećaja rada štitaste žlezde. Teškoća gubitka suvišnih kilograma može biti znak hipotireodizma. Ukoliko neko stalno mrša bez obzira na navike u ishrani ili promenjenu fizičku aktivnost, treba prekontrolisati rad štitaste žlezde. Neobjašnjive varijacije telesne težine mogu biti znak kako hipo tako i hipertireodizma. U slučaju poremećaja rada štitaste žlezde može se javiti osećaj gladi ili nekih čudnih, neuobičajenih mirisa i ukusa hrane.

– osećaj konstantne iscrpljenosti i umora, malaksalost, bezvoljnost, koji je prisutan i nakon minimalnog osmočasovnog noćnog spavanja može biti znak poremećaja funkcije štitne žlezde. Usled hipertireodizma može se javljati nesanica koja osobu ostavlja umornom tokom celog dana. Na hipotireodizam ukazuje stalna pospanost.

– pojava blagog drhtanje prstiju i pojačani refleksi mogu ukazati na lošiji rad štitaste žlezde.

problemi sa očima kao što je suzenje očiju, retko treptanje, zaostajanje kapaka pri pogledu prema gore ili smanjena oštrina vida mogu ukazati da je došlo do problema u radu štitaste žlezde. Ponekada su uočljivi i otoci oko očiju. Takozvane “iskolačene” oči ukazuju na hipertireodizam.

– vremenom glas menja boju i postaje hrapav, tako da je i to jedan od znakova upozorenja da se konsultuje sa lekarom. Čak i govor postaje sporiji.

poremećaj regulacije toplote, preterano znojenje su takođe moguće posledice poremećaja u radu štitaste žlezde. Osećaj hladnoće povezan je sa hipotireodizmom. Usporavanje organizma uzrokovan usporenim radom štitaste žlezde znači da organizam troši manje energije, što opet znači manje topline. Sa druge strane preterana aktivnost štitaste žlezde tera ceo organizam na ubrzan rad, pa je osobama koje boluju od hipertireodizma često preterano vruće i znoje se.

– gubitak želje za seksualnim životom jedan je od pokazatelja poremećaja rada štitaste žlezde. Premalo hormona ove žlezde može uticati na libido.

blaga konfuznost, zbunjenost može biti posledica starenja ili neispavanosti, ali i lošeg rada štitaste žlezde. U slučaju pojačanog rada štitaste žlezde (hipertireodizam) može se pojaviti problem sa koncentracjom, a ako se pojavi zaboravnost i neke “rupe” u sećanju znači da se radi o slabijem radu štitaste žlezde (hipotireodizam). Žene su sklone da takva stanja vezuju i za menopauzu.

manjak joda je najčešći uzročnik hipotireoze u svim delovima sveta, posebno u planinskim područjima. Neki lekovi mogu uzrokovati hipotireozu, pa je preporuka da se konsultujete sa lekarem u vezi primene dugotrajne terapije određenim lekovima koji mogu da deluju na rad štitaste žlezde.

Stalna nervna napetost izaziva hronični tireoiditis koji postepeno smanjuje funkciju štitaste žlezde. Jedina preventiva je dovoljno odmora i izbegavanje stresa koliko god je to moguće. Istraživanja pokazuju da su kod većine bolesnika stresne situacije prethodile bar godinu dana pre ispoljavanja bolesti.

Starenjem se prirodno smanjuje funkcija štitaste žlezde. Metabolizam i rad srca se postepeno usporava, zamaranje je brže, osetljivost na hladnoću se povećava, pamćenje i sluh su slabiji, koncentracija opada. Moguće su i tegobe sa varenjem i bol u grudima i mišićima. Menja se i izraz lica, glas je promukao, govor sporiji, koža gruba. Uzimanjem hormonalne terapije stanje se poboljšava i kod ove hipotireoze. U svakom slučaju treba da se konsultuje endokrinolog koji će odrediti terapiju.