deija obua 1

Nije tako jednostavno odabrati obuću za dete. Mada svaki roditelj za svoje dete želi sve najbolje, pa tako i najbolju i najkvalitetniju obuću, to uopšte nije lako uraditi. Naročito je važno dobro odabrati obuću za najmlađe. Najbrži rast dečijeg stopala je u prvim godinama života i zbog toga odabir obuće za dete najranijeg uzrasta zaslužuje veliku pažnju.
Najbitnije je omogućiti stopalu da pravilno raste u obući odgovarajuće veličine koja obezbeđuje stabilnost nozi i omogućuje da stopalo diše. Pravilan razvoj stopala i pravilan hod je važan za zdrav razvoj kičmenog stuba i pravilno držanje tela. Dečije stopalo je izuzetno osetljivo, kosti i zglobovi su još uvek mekani, a mišići i tetive su nedovoljno jaki da izdrže opterećenje od težine tela. Zato cipela mora da preuzme ulogu stabilizatora i spreči deformaciju stopala i u isto vreme obezbedi dovoljnu stabilnost da bi dete stabilno hodalo. Sve do sedme ili osme godine hrskavica i kosti u stopalu deteta su još uvek mekani i skloni povredama.

Tek kada dete počne da stoji i hoda treba da ima cipele za izlazak iz kuće. Do tada je najbolje da u kući bude boso ili u čarapicama, dok ne savlada koordinaciju pokreta nogu. Dok ne počne da hoda dete za izlazak treba da ima tzv. nehodajuće cipele koje samo štite od hladnoće ali se u njima ne hoda. Đon ovih cipelica treba bude mek i savitljiv, а deo koji pokriva prstiće i petu, treba da bude gusto tkan. Savetujemo vam da birate cipelice bez dugmadi i ukrasa. Bebe su radoznale, a ukrasi privlačni, pa će one obavezno podići svoje stopalo i stavliti cipelicu u usta.

Pri izboru prvih cipelica najpre treba voditi računa o veličini obuće. Ako su cipele male dete će odbijati da ih nosi ili ćete uočiti crvenilo na koži stopala nakon izuvanja. Tesna obuća može da dovede i do poremećaja cirkulacije, pojave žuljeva ili urastanja noktiju. Ni prevelika cipela nije dobar izbor jer dovodi do nestabilnosti pri hodu, nepravilnog opterećenja pri čemu dete krivo gazi i to dovodi do pojave deformiteta. Veličinu najbolje možete da odredite pomoću šablona koje neki proizvođači dečije obuće prave, ili da sami kod kuće napravite otisak stopala od kartona. Postavite stopala na karton i olovkom obeležite oblik stopala. Tako ćete pored dužine imati i širinu stopala, što će vam olakšati kupovinu.

Dužinu obuće možete proceniti napipavanjem prsta. Stopalo ima dovoljno mesta ako između vrha palca i ruba cipele ima mesta za vaš prst (6 – 12 mm).

Prilikom kupovine isprobajte obuću na oba stopala i uvek kupujte obuću za veće stopalo, pošto su ona retko kada potpuno ista. Kada dete isprobava cipele, treba da u njima napravi nekoliko koraka.

Dečije stopalo do druge godine raste u proseku 2 cm godišnje, od druge do šeste godine 1,5 cm, a od šeste do jedanaeste godine 1 cm godišnje. Deci do dve godine proveravajte veličinu obuće na dva meseca. Od tri do šest godina na tri, a od sedam do osam na četiri.  Cipele za decu mlađu od dve godine bi trebalo da traju bar tri meseca. Opšte pravilo je da cipele za decu stariju od dve godine maksimalno mogu „trajati“ šest meseci.

Osim odgovarajuće veličine obuće, za decu treba birati dublju obuću koja treba da drži skočne zglobove. Obuća treba da bude čvrsto vezana kako bi bila dobar oslonac pri hodu još uvek nedovoljno razvijenim mišićima i ligamentima nogu. Dete do treće godine treba da nosi duboku obuću.

Zatim treba obratiti pažnju na materijale od kojih je izrađena dečija obuća. Obuća treba da bude od prirodnog materijala, kako spolja tako i iznutra, da bi stopalo moglo da diše, odnosno da ne dođe do pojačanog znojenja noga. Ovo je naročito važno kod male dece koja još uvek nemaju uspostavljenu termoregulaciju. Preporučeni materijal cipelica je boks koža, dok se antilop koža može koristiti za uzrast veći od četiri godine, i to ukoliko nema hipermobilnosti zglobova niti deformiteta kolena. Najbolji je kožni đon koji sprečava deformaciju cipele oko uzdužne ose. Šivena obuća je trajnija u odnosu na lepljenu, a i manji je rizik od pojave alergije na sintetički lepak. U slučaju kožnog đona treba preko njega, na prednjem delu cipele i na peti, zalepiti gumu da se dete ne bi klizalo pri hodu po parketu.

Dečija obuća ne sme da bude previše tvrda kako ne bi ograničavala normalno savijanje stopala pri hodu, ali ni previše mekana jer neće davati neophodnu stabilnost stopalu. Naročito obratite pažnju na deo koji drži skočni zglob. On treba da bude čvrst, dok prednji deo prema prstima mora da bude mekan i dovoljno širok da prsti ne bi bili zbijeni što može da dovede do njihovog deformisanja.

Kada dete počne da hoda pratite kako i koliko je obuća izlizana odozdo, jer će to biti najbolji pokazatelj nepravilnog hoda. Ako je guma na đonu neravnomerno oguljena na petama, napred ili spoljašnjom ivicom, ili ako su stare cipele iskrivljene, najbolje je da pre kupovine novih odvedete dete kod lekara, ortopeda ili fizijatra, na pregled. U zavisnosti od deformiteta koji je prisutan, dobićete preporuku kakve cipele dete treba da nosi. Nekada je dovoljno da to bude duboka i čvrsta cipela, a ako se radi o formiranim deformitetima verovatno će vam lekar preporučiti odgovarajući tip ortopedske cipele. Nošenjem korektivnih cipela sprečava se pojava mogućih posledica na svim zglobovima iznad stopala, skočnim, kolenima, kukovima i kičmenom stubu.

Deca do navršene treće godine ne bi trebala da nose patike jer su one previše mekane. Njihovi kalupi su predviđeni za potpuno formirano stopalo, što još uvek nije slučaj kod male dece. Patike treba nositi samo u toku sportskih aktivnosti. Različite su patike za različite sportove – za trčanje, skakanje, šutiranje lopte, i za različite terene na kojima se te aktivnosti provode – trava, šljaka, neravni tereni. Ne treba praviti greške i deci dozvoljavati da stalno nose samo patike, pogotove ne bez vezivanja pertli. Trajna deformacija stopala se ne može popraviti. U uzrastu od 3. do 6. godine deca više ne treba da nose patofne jer one mogu da budu uzrok ravnih tabana. Neka i po kući nose cipele ili sandale sa čvrstim zadnjim delom.

Zbog vrste podloge idealno je kada cipela ima mekani sloj između tabanice i đona koji amortizuje udarce i pritiske koji se javljaju pri hodu i stajanju na tvrdoj podlozi.

Izbor dečije obuće treba prilagoditi vremenskim prilikama. U zimskim i jesenjim danima deca treba da nose čizme koje su postavljene krznom ili nekim prirodnim materijalom. Ukoliko to nije slučaj, onda treba da nose vunene čarape. U letnjem periodu stopala posebno brzo rastu i tada deca ne treba da nose ni plastične papuče ni klompe. Papuče nisu dobre za decu jer njihovi mišići i ligamenti stopala nisu dovoljno jaki da ih podižu pri hodu, pa deca počnu da zabacuju noge u stranu i tako pokvare hod. Letnje sandale treba da budu od prirodnih materijala, od kože, plute ili posebno obrađenih materijala koji ne dovode do pojačanog znojenja ili pojave alergije.

Za mnoge roditelje postoji dilema – da li izabrati obuću sa pertlama, sa čičak trakom ili sa rajsferšlusom. Za malu decu koja ne umeju sama da se obuju ali znaju da skinu cipele, bolje je odabrati pertle. Čvrsto vezane pertle dobro drže cipelu pa ona ne može da spadne i omogućavaju stabilnost skočnog zgloba, što je naročito važno pri hodanju po neravnom terenu ili trčanju.

Čičak je praktičniji kada dete ume samo da se obuje i ako često u toku dana menja obuću.

Obuća sa rajferšlusom je najnepogodnija, kako za obuvanje i izuvanje tako i za hodanje. Ili previše steže ili ne steže uopšte, pa stopalo šeta u cipeli.

Uložak u cipeli može biti ugrađen u cipelu ili slobodan, pa se može vaditi (prilikom pranja ili premeštanja u drugu obuću). Postoji nekoliko tipova uložaka za obuču i oni mogu rešiti problem sa ravnim tabanima, prekomernim znojenjem, peckanjem i hladnim stopalima.

Najčešće se koristi standardni stabilni anatomski oblikovani uložak. Ako dete ima formirane svodove ulošci svakako neće smetati, i pri dužem hodanju imaće rasteretnu funkciju. Međutim, ako dete ima spuštene svodove ili nepravilan položaj stopala, potrebno je konsultovati se sa lekarom. Ukoliko dete nosi cipele sa uloškom, obavezno proverite da li jastučići (uzvišenja na ulošku) odgovaraju anatomskom obliku tabana, jer jastučić na pogrešnom mestu može da žulja ili čak da dovede do deformacije stopala.

Važno je znati da ulošci nisu prevencija spuštenim svodovima i ravnim stopalima i da njihovo nošenje ne može da spreči ovu pojavu. Ali je praksa pokazala da je pojava deformiteta mnogo manja kod dece koja su do treće godine (mnoga čak do polaska u školu) nosila obuću sa anatomskim ulošcima.

Takođe je važno naglasiti da svako dete treba da koristi svoje cipele a ne drugog deteta, bez obzira koliko kvalitetne bile.