kucna hemija 2Da se ne biste otrovali sredstvima za čišćenje morate poznavati oznake na proizvodima sredstava za čišćenje. Čitajte pažljivo uputstvo na proizvodima koje koristite da biste znali i kako da ih pravilno ostavite posle upotrebe.

Trovanja kućnom hemijom visoko se kotiraju na lestvici najčešćih trovanja. Procenat smrtnosti je visok, i dostiže i deset odsto. Ovakva trovanja mogu dovesti i do  teške invalidnosti. Često ljudi koji su se otrovali moraju da se podvrgnu operaciji – odstranjuje im se deo želuca, radi plastika jednjaka.

Do trovanja dolazi kada se otrovi udahnu, progutaju ili u organizam unesu preko kože, sluzokože i rana. Poremećaj svesti, grčevi, nepravilnosti u radu organa su neki od znakova trovanja. 

Kod trovanja kućnom hemijom uzrok je najčešće nemar prilikom odlaganja tih proizvoda. Vrlo često se ova sredstva drže na dohvat ruke radoznaloj deci u blizini starih, senilnih ljudi. Takođe je česta pojava da se otrovne materije kada se delom potroše, iz originalne ambalaže presipaju u flašice od soka ili piva, pa dolazi do zamene i popije se kiselina, baza.

Danas u svakom domaćinstvu ima po nekoliko litara različitih hemikalija kao što su: deterdženti za pranje veša i posuđa, sredstva za čišćenje sanitarija (hlorovodonična kiselina), otpušavanje odvoda (natrijum hidroksid), organski rastvarači, sredstva za odmašćivanje rerni, sredstva za čišćenje nameštaja, podova, izbeljivači, osveživačei vazduha. Dok se radi sa njima neophodno je obezbediti dobru ventilaciju prostorije, ne uzimati hranu i piće, koristiti rukavice, a posle završetka rada skinuti rukavice i ruke oprati vodom i sapunom.

Isticanje upozoravajućih slika (piktograma) sada je obavezno za sve proizvode, u skladu sa opasnošću i svojstvima koje te hemikalije poseduju. Piktogrami su napravljeni na takav način da svako ko ih pogleda, čak i da ne čita kakvo značenje imaju, može da prepozna da li je ta hemikalija zapaljiva, da li ima eksplozivna svojstva ili je toksična i opasna po životnu sredinu i zdravlje ljudi. Propisan je izgled etikete koja mora imati vidljivo upozorenje: oznaku opasnosti, način upotrebe, kako postupiti ukoliko dođe u dodir sa očima ili sluzokožom i slično.